Već kasnim...jedva pronalazim Lipovečku, prolazim trešnjevačkom uličicom, pokraj neobičnog dvorišta prepunog malih pekinezera, i naposlijetku dolazim do kuće s natpisom Himalayska spilja..Ulazim, i još sva zapuhana upitam-molim Vas, gdje je predavanje?..
jedna od ljubaznih domaćica otpratila me uskim, u svijetlo drvo presvučenim hodnikom do ulaza u špilju....prije ulaska skidam kaput i cipele, ostavljam stvari i kišobran, dok me s vanjske terase preko stakla gleda jedan neodoljiv bernardinac..
Naposlijetku ulazim kroz mala drvena vrata u odaje špilje....već je sve puno, ljudi sjede i na malim stepenicama, pažljivo slušaju predavača, koji na tren prekida izlaganja da bi me ohrabrio svojim toplim_"samo uđite" intermezzom....u dužem krilu spilje u kojem sjede predavač i domaćica, uz standardne wellnes fotelje , unešeni su i priručni stolci, kako bi svi gosti mogli sjesti..
sve je puno, preleti mi glavom, kad ipak spazim jednu slobodnu welness fotelju, na suprotnom kraju, ali na samom začelju....već mi je to bio znak da sam na mjestu gdje se dešavaju posebne stvari..hm...
..odmah me obuzeo neobičan sjaj svjetlosti koja je zagonetno prodirala iza zidova- ogromnih kristalnih blokova, i poljubljena njihovom ružičastom čarolijom, nježno ocrtavala obrise prisutnih....
kakva anđeoska zagasita svjetlost!-pomislih...baš neobično...predavanje o anđelima u anđeoskim odajama-preletilo mi je kroz glavu..brzo i nečujno sam požurila do slobodne ležaljke, udobno se smjestila, a sva osjetila već su bila odvrnuta na najvišu razinu prijemčivosti....
u tom trenu sudionici su se već ohrabrili, pa su neki postavili predavaču pitanja, neki su razvili diskusiju, a bilo je i zanimljivih teorija...
..obuzeta smirenošću i ljepotom prostora, čarolijom prigušene ružičaste svjetlosti, upijala sam toplinu kristalnih stijena, prijatan žubor vode u špilji smirivao je osjetila, utišavao nemir duha, i prizivao smiraj onostranog...
...zrakom se prosuo nježan egzotičan miris i budio viziju gordih Himalaja, isklesanih u vječnosti....
.."anđeli su poput interneta ili signala za mobitel", objašnjavao je predavač.."oni su Uvijek i Svugdje, samo se trebate priključiti, dakle- pozvati ih"...
.."ukoliko su anđeli energija, a sve što je ikad postajalo i postoji također jest energija, jesmo li i mi zapravo produžetak naših anđela?"-jedna je od meni najdražih teorija koju je postavio netko od prisutnih
."jedna od ljepota rada s anđelima jest i to što su oni čuvari...nikada vas neće povesti onamo gdje vam a ne bi bilo dobro, niti vam ispuniti zamolbu, koja u konačnici za Vas ne bi imala dobar ishod"...tvrdnja je predavača, anđeologa Dana Šercara koja se duboko utisnula u moju svijest..ali i potvrdila moja dosadašnja razmišljanja...
Jedno od pitanja koje se pojavilo tijekom predavanja bilo je i "da li je broj anđela određen ili pak je točna teza da se anđeli rađaju svakim našim udisajem i izdisajem- jer ako je tako, ustvrdila je domaćica Mirjana Gračan, tada je sve oko nas prepuno anđela, čak i ovaj prostor, sazdan od milijardu kristala..(a znamo da su i kristali, jedan od anđelima, omiljenih medija)....
i opet me obuzeo neobičan osjećaj mirnoće..osjetila sam prisutnost svakog od milijardu ružičastih anđela....
..pri kraju druženja predavač je održao jednu vođenu meditaciju..meni prvo takvo iskustvo, ali jedno od takvih pamte se vrlo vrlo dugo, ako ne i zauvijek...
..pozvao je Arkanđela Gabrijela da nam se pridruži i bude vodičem do Grada Anđela....u prvi tren, priznajem, malo sam se prepala, strah od meni nepoznatog bića, i puta u nepoznato, zabljesnuo je u milisekundi, poput iskonskog pečata, podsjetnika na ljudsku prirodu, koja je uvijek nekako u laganom srazu sa činjenicom eteričnog, onostranog i nepoznatog- a zapravo samo zaboravljenog....
..i kao da je spoznao tu moju, a možda i bojazan ostalih prisutnih, toplim glasom sigurnog medijatora, predavač je pozvao da napustimo svaki strah, i podsjetio da smo s anđelima vazda i svugdje sigurni..
...na tren ugledah lik bića u bijelom, s time da je lice bilo previše blještavo i ne prepoznah ga....zatim se na obzoru pojavio lik malene djevojčice u bijeloj tuniki, s bijelim cvijetom zataknutim u kosi...smijala se veselo, glasno i bezbrižno..onako kako samo djeca znaju...trčkarala je livadom, koja je bila neobično plava...poput livade na oblaku....
dotrčala je do mene, nehajno me pogledala, kao da me poziva da joj se pridružim u igri, i zatim potrčala za krijesnicom, koja se pojavila niotkuda, a nalikovala je na malu leteću zvijezdu.....
potrčala je za krijesnicom, a ja sam znala da želim i trebam poći za njima....
..odjednom sam se našla na mjestu koje je nalikovalo na ulaz u grad opločen bijelim mramorom...bjelina mjesta bila je zagasita i smirujuća....djevojčicu više nisam vidjela, kao ni anđela vodiča, ali osjećala sam njihovu prisutnost...ulaz je imao više predivnih velikih portala...prvi portal nosio je natpis Ljubav...tu sam ostavila sve svoje tuge, sve tjeskobe i zaogrnuta sam novim plaštem sve ljubavi koja mi je ikada bila potrebna..prolaz kroz idući portal Slobode, osnažio me u spoznaji da je sloboda moja bit i moja snaga.....portal Istine pročistio je moje spoznaje, moje čitavo biće..a prolazeći kroz Portal Vjere, osjetila sam ispunjenost duha i posvemašnju zahvalnost....
Shvatila sam da se krećem ka središtu grada, gdje je Božje prijestolje, gdje raste Drvo, i protječe Rijeka Života....
..tada je Arkanđeo Gabrijel primio moje zemaljsko tijelo u svoje ruke, pažljivo ga uronio u Rijeku, čija je snaga ekstrahirala Moju Istinsku Bit....izronivši me iz Rijeke, na rukama anđela zasjali su predivni, čisti, prozirni kristali, koji su isijavali reflektirali svjetlost...."o moj Bože, jesam li to uistinu ja?"-pomislih....osjećala sam kao da letim....po prvi puta sam spoznala da i ja imam krila, iako ih nisam vidjela....
moj anđeo vodič zatim me poveo na mjesto gdje su bili i drugi anđeli....veselo su me pozdravili..kao da se već odnekud znamo.....
..u idućem trenutku moj mi je anđeo predao obilje svoje energije, i pustio da odlebdim visoko, da spoznam istinski smisao Uskrsnuća i Uzašašća....
..krijesnica je ostavljala svijetli trag, nečujno se penjući pod oblake...
..i anđeo mi je šaptao: Smiješi se, samo se nasmiješi!
..a lik Nebeskog Oca, držeći me u naručaju blagoslivljao toplinom: Ti si moje istinsko dijete i ja te volim....
Plavetnilo se lagano rasplinulo....i ja sam se ponovno našla na udobnoj wellness fotelji, među kristalnim blokovima ružičaste himalajske soli....
Bilo je to predivno iskustvo....hvala dragoj Mirjani Gračan...hvala Danu Šercaru..hvala Vam što ste "čudima posipali moju stvarnost".....
P.S.
Na samom završetku susreta prisutni su iz špila anđeoskih kartica izvlačili po kartu...ja sam izvukla onu s naslovom LJUBAZNOST, uz opis da prijateljski osmijeh i lijepa riječ otvaraju sva vrata)....i prisjetila se iznova poruke svog anđela iz meditacije..smiješi se..samo se smiješi...;)
Angelsfly, Zagreb
Anđeo knjige
Lea je od malih nogu voljela miris knjiga. Tek odštampani školski udžbenici, ili prašinasta aroma ostarjelih listova nekih zaboravljenih tekstova. Sve je imalo svoju čar, i kao da je miris bio taj medij koji ju je mogao prenijeti u neka drevna vremena, nalik sjećanju, a u istom trenutku nalik na maštovitost ili snoviđenje. Ponekad, kada je znala biti duboko uronjena u vlastitu tišinu, začula bi riječi: „U knjižnici te očekuje zanimljivo štivo".U prvi mah pomislila bi kako joj netko stoji iza ramena i šapuće na uho te riječi, međutim, kada bi se okrenula, iza sebe ne bi ugledala nikoga.S vremenom je usavršila to unutarnje čulo, a kada bi zapitala u sebi, tko je to, opetovano bi začula:
Anđeo knjige brine o Znanju Kako ne bi iznova u Zaborav palo Nudim ti Istinu, čaroliju, sanju Ako ti se do knjižnice krenuti bude dalo.
Ili
Svako je slovo svjetlosna nit A knjiga je svaka otisak duše U koju je utkana Kozmička Bit Koju ni požari vatrom ne guše.
Tada bi se zamislila i samoj sebi po tisućiti puta ponovila kako nema ljudskog bića koje može reći kako Anđeo knjige ne postoji. Tome je bila svjedokom nebrojeno puta.Kada bi razmišljala o nekoj njoj vrlo zanimljivoj temi, Anđeo knjige osigurao bi na samo njemu svojstven način da knjiga sa tom temom bude na polici baš taj dan.Dešavalo se i to da je na pultu sa knjigama ponuđenima kao trenutni hit, bilo i po nekoliko knjiga njoj interesantnih.Sa druge strane, bilo je i dana kada bi imala osjećaj kako su sve knjige nezanimljive, odabrala bi nekoliko njih, tek tako da malo zvirne kroz redove, i već pri samom izlazu, knjižničarka bi ,onako usput, nešto napomenula, i desio se...bljesak u njezinoj svijesti! Dobila bi traženi odgovor, kao da je knjižničarka postala medij za prijenos upravo njoj važne informacije.
Knjižnica je tog trena poprimila onaj prepoznatljivi miris drevnog Znanja, kao da su se dvije dimenzije, materijalna i nematerijalna ispreplele putem nevidljivih svjetlosnih niti.
Lea je već znala prepoznati taj poseban trenutak Budnosti, i kao i uvijek, malena treperava toplina ovlažila je njezin obraz kroz suznu kap zahvalnosti. . I ponovno, onaj tihi šapat obavio je njezinu auru grleći je svjetlosnim zagrljajem, ovaj put kroz tihu milinu.
Čemu me mogu anđeli naučiti, Pratitelji dragi još prije rođenja, Hoću li ispitima dušu izmučiti Ili sve je časak svjetlosnoga priviđenja.
Postoje li razredi... Na ispitu da li se pada... Mogu li se radovati anđeoskoj nagradi Može li čovjek u naukovanju da strada?
Kako da prepoznam anđeosko biće Možda u obličju nekoga stranca Kad pomoć mi ponudi kroz umilne priče I razdvaja more podno moga pramca.
Možda me odnese u Anđeoski grad I nauči voljeti kroz sve četiri strane svijeta Kada posrnem, krilom ublažava pad I nježno me grli poput malenog cvijeta.
Kojemu je korijen uzemljen u tlu A latice rastu prema nebeskome svodu Zagrljajem štiti u dobru i zlu Kad koračam kroz mulj ili bistru vodu.
Školovanje moje, do kada će trajati? Možda zauvijek, eonima vječnim Anđeo čuvar uz mene će stajati Kao korito zemljano pod tokovima riječnim.
Akademija uma, tijela i duha Kroz život nevidljivo znanje nam daje Jednom kad presvučemo zvjezdana ruha Anđeoska priča u beskrajnosti traje.
Safiris http://safiris.blog.hr/
Lili piše anđelima...
Na tekst o Anđeoskim pismima, Lili iz Pule je napisala ovaj prekrasan komentar:
Nisam detaljno još pročitala tekst jer sam jako iznenađena, osupnuta ... Anđelima pišem godinama. Pitam ih i zapisujem odgovore, povjeravam im sve što nikome ne kažem ... Slažem male kovertice adresirane na Njih i tada ih predajem moru, ubacim u poštanski sandučić ... Mislila sam da to nitko ne čini, i sada ovo, suze radosnice mi klize niz lice kao i kad dobijem jasan odgovor od Njih, pa čak i fizički nježan dodir koji sam osjetila u jako teškim životnim situacijama za koje zbog toga i ne mogu reći da su "teške" jer iskustvo je božansko!
Voli vas sve Njihovom ljubavlju,
Lili
Anđeoski susret u Osijeku
ANĐEOSKI SUSRET
NA ANĐEOSKOM PREDAVANJU (U OSIJEKU)
Dok me moj dragi vozio sinoć, u Osijek, strpljivo je slušao moja nestrpljiva mrmljanja":zar ne možeš brže? Kasnimo..Zar ću, kao kad zakasnim u školu, gledati sva znatiželjna lica, koja će se pitati, kako to da nisam došla na vrijeme..?A magla, sve gušća, usporavala je susret, koji sam toliko željno čekala..
A onda sam se nasmijala..I shvatila da su me anđeli samo učili, kao i uvijek, strpljivosti i nježnosti..Ništa neće pobjeći..Naš svemir stvaramo sa njima, zajedno,i ako se prepustimo njihovim rukama, koje dodiruju Ljubljenoga, sve će biti najljepše odživljeno..
I uđoh u knjižaru,gdje je šačica vjernih tražitelja anđeoske ljubavi strpljivo slušala Dana, koji je odisao mirnoćom i mudrošću..Prepoznah mu u očima plavetnilo onog neba, za kojim svi čeznemo, a u glasu toplinu svih anđela zajedno..
Ali..slatkiš na kraju...Kad sam vidjela Željkine oči, sve mi je bilo jasno..Sve iskrice čistog dječjeg srca,zasijale su iz njenog pogleda..I činilo mi se, kao da sam je vidjela, kao da je znam, odavno, a nikad je vidjela nisam..Toplina prepoznaje toplinu..Wendy je u nekim čarobnim šumama šetala sa Željkom,pričajući o tome, kako će lijepo biti, kada sa anđelima dotakne umorne duše..
I..ova slika koju nađoh..To su Željkine oči...(a moja kosa i uši)..
Moj dragi se bojao da neće biti mjesta, jer je knjižara mala, a mjesta je bilo i previše..No,energije je bilo toliko, da su se morala "otvarati vrata"...Zagrlivši Željku, zagrlila sam sve moje drage prijatelje sa Magicusa..I poželjela da organiziramo u Zagrebu jedan predivan zajednički susret..Najvjerniji i najuporniji, na kavi ili čaju...Bilo bi predivnih trenutaka i tema za razgovor..Pusa svima...
Vaša iskustva
Svjedočanstva
